S ciljem postizanja pozitivnih rezultata u liječenju i prevenciji dijabetesa tipa 1, tim znanstvenika sa Zdravstvenog sustava Sveučilišta Virginia (Sjedinjene Američke Države) dovršio je najveću i najrazličitiju genetsku studiju o dijabetesu tipa 1 do sada provedenu, identificirajući novi lijekovi za liječenje ove bolesti.
Istraživanje je izvorno objavljeno u Nature Genetics, gdje su voditelji istraživanja naznačili da bi ovaj rezultat mogao ubrzati ponovnu uporabu lijekova za liječenje ili prevenciju dijabetesa tipa 1.
U razvoju je već nekoliko potencijalnih lijekova. Lijekovi koji ciljaju 12 gena identificiranih u studiji o dijabetesu testirani su ili se testiraju u kliničkim ispitivanjima na autoimune bolesti.
“Ovaj rad predstavlja najveću i najrazličitiju studiju o šećernoj bolesti tipa 1 koja identificira najvjerojatnije uzročne genetske varijante povezane s rizikom, njihove ciljne gene i one gene koji su uključeni u druge autoimune bolesti s poznatim ciljevima lijekova. S ovim rezultatima nadam se da će se smanjiti broj vjerodostojnih genetskih varijanti, razjasniti njihova uloga i ciljevi gena, a postojeći lijekovi koji se koriste u drugim bolestima mogu testirati na njihov utjecaj na odgađanje pojave dijabetesa tipa 1 ili poboljšanje ishoda liječenja “, objašnjava voditelj djelo, Stephen S. Rich.
Ova nova studija ispitala je 61.427 osoba, što je dvostruko više od prethodne veće studije. Većina dosadašnjih istraživanja usredotočila se na rizik od dijabetesa tipa 1 u osoba europskog podrijetla, dok novi nalazi pružaju važne informacije o “genetskom krajoliku” dijabetesa tipa 1 u osoba afričkog, azijskog i afričkog podrijetla. Drugi.
Znanstvenici su ukupno identificirali 78 regija naših kromosoma u kojima se nalaze geni koji utječu na rizik od dijabetesa tipa 1. Od toga je 36 regija do sada bilo nepoznato.
Osim toga, identificirali su specifične i prirodne genetske varijante koje utječu na rizik te utvrdili kako te varijante djeluju na određene vrste stanica. Tada su mogli koristiti svoja otkrića za identifikaciju i određivanje prioriteta potencijalnih meta lijekova.
Među mogućim ciljevima je desetak ispitanih u trenutnim ili završenim kliničkim ispitivanjima na autoimune bolesti. Na primjer, gen IL23A uspješno se koristi u liječenju upalnih bolesti crijeva i psorijaze. Istraživači vjeruju da bi ovaj gen mogao biti od pomoći i u borbi protiv dijabetesa tipa 1.
Iako je potrebno više studija, ovaj je rad proširio razumijevanje dijabetesa tipa 1 u različitim skupinama i dao mnoge obećavajuće tragove koji bi mogli koristiti pacijentima.
“Iz ovog rada približavamo se spoznaji gotovo 90 posto genetskog rizika od dijabetesa tipa 1, što je otprilike polovica ukupnog rizika od bolesti. Ovaj rad približava nas cilju precizne medicine. Kod dijabetesa tipa 1, kada možemo upotrijebiti genetiku za identifikaciju ljudi u opasnosti zbog probira i ranog otkrivanja autoantitijela, s genetskim spoznajama o terapijama koje bi poboljšale potragu za lijekom “, kaže Rich.
Tekst preuzet sa portala Medicina Salud Publica