(Autor: MARK HEYMAN, PHD, CDE)
Sindrom izgaranja kao posljedica dijabetesa je dio našeg niza priča o mentalnom zdravlju. Dijabetes tip 1 ne podrazumijeva samo računanje ugljikohidrata, provjeru nivoa glukoze u krvi i davanje inzulina. Ova bolest uzima danak i emocionalno i psihički.
DA LI NEKADA OSJEĆATE DA VAM JE DOSTA SVEGA U VEZI DIJABETESA?
Je li vam muka i umorni ste jer radite sve što biste i trebali raditi, ali i dalje osjećate da ne držite šećer pod kontrolom? Osjećate li se kao da vas više nije ni briga kako upravljate dijabetesom i želite jednostavno odustati? Ako vam bilo šta od ovoga zvuči poznato, možda proživljavate izgaranje od dijabetesa, ili drugačije rečeno burnout.
Sindrom izgaranja od dijabetesa je stanje u kojem osoba sa dijabetesom postaje preumorna od držanja pod kontrolom svog stanja, a onda jednostavno počinje ignorisati sve obaveze vezane za dijabetes jedno vrijeme, a u najgorem slučaju i zauvijek. Nažalost izgaranje uslijed dijabetesa je često i veliki broj ljudi sa dijabetesom tip 1 je doživjelo ovo u nekom trenutku svog života. Jer u konačnici, ako imate DT1, morate biti „u mašini“ 24 sata na dan, 7 dana u sedmici, i bez obzira koliko bi nam trebao, tu nema odmora. Osobe koje dožive izgaranje od dijabetesa ne moraju nužno biti depresivne i sigurno nisu ni lijene. Zapravo, skoro svaka osoba sa dijabetesom, čak i one koje proživljavaju izgaranje, žele imati dug i zdrav život. Ali ponekad se dijabetes može učiniti nesavladivim i ljudi mogu izgorjeti od toliko napornog rada.
Kako zapravo izgleda izgaranje uslijed dijabetesa? Iako postoje razlike od čovjeka do čovjeka, može se prepoznati nekoliko zajedničkih znakova i simptoma. Ovo uključuje:
- Snažna negativna osjećanja (osjećaj poraženosti, bijesa, frustracije) u vezi sa dijabetesom,
- Osjećaj da dijabetes potpuno kontroliše tu osobu,
- Osjećaj izolovanosti ili osjećaj da ste jedina osoba sa dijabetesom,
- Izbjegavanje nekih ili svih aktivnosti potrebnih za kontrolu dijabetesa i potpuno odsustvo motivacije da se ovakvo ponašanje promijeni.
Ukoliko imate DT1 i osjećate da ste pregorjeli, molim vas znajte da ipak ima nade! Dijabetes podrazumijeva težak rad, i dok ne bude potpuno izlječiv, pratit će ga naporan rad. Međutim, ima nekoliko stvari koje možete pokušati, a koje bi mogle pomoći da prevladate, pa čak i spriječite osjećaj izgaranja.
Upravljajte svojim očekivanjima
Osobe sa DT1 su veoma stroge prema sebi. Puno očekuju od sebe, a kada ne ispune svoja očekivanja to može biti izuzetno frustrirajuće. Svako ko živi sa DT1 zna da je gotovo nemoguće raditi sve ispravno cijelo vrijeme. I čak kada radite sve „ispravno“, vaš šećer u krvi može imati vlastiti put i činiti neke lude stvari. Ako očekujete savršenstvo, a savršenstvo nije moguće, normalno je da želite odustati. Umjesto toga, pokušajte malo popustiti. U redu je težiti savršenom, ali važno je ponekad i malo popustiti i shvatiti da je u redu i pogriješiti. I zapamtite, ludovanje šećera je dio dijabetesa!
Idite malim koracima
Dijabetes zahtijeva puno rada i ponekad se sve može učiniti nesavladivim. Kada dođe taj osjećaj, možda ne znate ni odakle ponovo početi. Umjesto da se uhvatite u koštac sa velikim zadatkom odjednom, pokušajte ga rasčlaniti na male korake s kojima ćete se znati nositi. Na primjer, reći sebi da želite smanjiti HBA1C sa 8% na 7% može zvučati kao herkulovski posao. Međutim, ako je to vaš cilj, odredite specifične stvari koje možete uraditi danas kako biste došli do cilja. Na primjer, možete provjeravati nivo šećera u krvi najmanje 4 puta dnevno i računati ugljikohidrate za svaki obrok i davati odgovarajuću dozu inzulina. Praveći male korake dostizanje željenog cilja će izgledati mnogo lakše.
Zatražite podršku
Osjećaj da se sami nosite sa dijabetesom je jedan od najvećih rizičnih faktora koji ukazuje da bi moglo doći do izgaranja. Ako mislite da niko ne razumije ono što proživljavate ili da ste jedina osoba sa dijabetesom koja se tako osjeća, život sa dijabetesom može biti izuzetno težak. Iako osjećaj da imate podršku neće učiniti da dijabetes nestane, može učiniti život lakšim. Dobijanje podrške, ohrabrenja i empatije od drugih može biti ključni faktor da ostanete motivisani da nastavite kontrolisati dijabetes. Poneka ljudi u vašem okruženju ne znaju kakvu vrstu podrške vi trebate. Budite otvoreni s bliskim ljudima i objasnite im šta bi za vas najviše bilo od pomoći i šta ne biste voljeli da rade s druge strane. Sjetite se da i druge osobe sa DT1 također mogu biti sjajan oblik podrške. To su ljudi koji tačno znaju kako se osjećate, jer su se u nekom trenutku vjerovatno i oni tako osjećali. Ako ne znate nikoga drugog sa DT1, postoje načini da ih potražite. Mnoga udruženja organizuju susrete za osobe sa DT1, a postoje i aktivna online udruženja na društvenim mrežama.
Ako osjećate da izgarate od dijabetesa, niste sami. Zapamtite da su mnogi ljudi uspjeli prevazići taj osjećaj i sposobni su dalje živjeti, sretne i dugovječne živote sa DT1. Ako prepoznajete da proživljavate izgaranje od dijabetesa i osjećate da se ne možete nositi s tim sami, jako je važno da zatražite pomoć od nekoga stručnog za mentalno zdravlje ko razumije i dijabetes. Razgovarajte sa svojim endokrinologom i zatražite da vam nekoga preporuči.